• Asocijacija tumaca srpskog znakovnog jezika
  • Asocijacija tumaca srpskog znakovnog jezika
  • Asocijacija tumaca srpskog znakovnog jezika
  • Asocijacija tumaca srpskog znakovnog jezika
  • Asocijacija tumaca srpskog znakovnog jezika
  • Asocijacija tumaca srpskog znakovnog jezika

Znakovni jezik

Znakovni jezik je prirodni ljudski jezik vizuelno-manuelnog tipa koji se odlikuje fonološkom, morfološkom, sintaksnom i semantičkom strukturom.

 

Znakovni jezik nije izumeo pojedinac, znakovni jezik je nastao u zajednici gluvih.

 

Temini “gestikulacija” „gestovni jezik“ „gestovni govor“ nisu odgovarajući s obzirom da se „gest“ odnosi na spontani, propratni pokret ruku i tela pri usmenom govoru, dok je znakovni jezik:

 

JEZIK, koji čine znakovi koji se formiraju pokretima ruku i drugih delova tela, uključujući facijalnu ekspresiju, poziciju tela i pokrete usana, kojima se prenosi određeni smisao. To je JEZIK koji ima svoju fonologiju, morfologiju, semantiku, sintaksu, kao i govorni jezici.

 

UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom naročito podvlači ravnopravnost znakovnih jezika sa govornim jezicima.

 

Važan segment u znakovnim jezicima je daktilologija, odnosno ručni alfabet. On može biti jednoručni, dvoručni i kombinovani. U Srbiji se koristi kombinovani ručni alfabet, u kome su slova prikazana različitim položajem prstiju jedne ili obe ruke.

 

Znakovni jezik nema pisanu formu.

 

Ono što je važno u komunikaciji na znakovnom jeziku jeste to da je sam znak obavezno propraćen mimikom i pozicijom i pokretima tela. Ono što je u govornom jeziku intonacija, intenzitet glasa i sl, u znakovnom jeziku je izražajnost lica i tela. Veoma često ovi elementi imaju i funkciju da označe razliku u samom značenju onoga što je izrečeno.

 

Znakovni jezik nije univerzalan, što znači da svaka zemlja ima svoj znakovni jezik. Čak i unutar jedne zemlje postoje razlike u određenim znakovima tj. postoji mnogo lokalizama.

 

Osim nacionalnih znakovnih jezika postoji internacionalna znakovna komunikacija, koja nije jezik već je način sporazumevanja koji se rađa u komunikaciji između gluvih osoba koje koriste različite znakovne jezike. Osnova internacionalne znakovne komunikacije je američki znakovni jezik (ASL) i koji se koristi na zvaničnim međunarodnim skupovima (kao npr. Skupština Međunarodne federacije gluvih, Svetski kongres WFD, omladinski kampovi, razne konferencije na međunarodnom nivou itd.).